prof. dr. senahid halilović

Prof. dr. Senahid Halilovic govori za Saff: Negiranjem prava na imenovanje jezika kojim govore, Bošnjaci u RS-u doživjeli još jednu diskriminaciju

Srbi skrojili Bošnjacima jezik u svojoj "državi"

"Nekad su naziv bosanski za oznaku svog jezika prihvatali i pravoslavni i katolici u BiH i, nažalost, odustali od njega još u 19. stoljecu. Mi koji smo mu ostali vjerni nemamo se za takav bosnoljubivi cin nikome pravdati. Mi trebamo njegovati imenovanje svoga jezika onako kako je to u Bosni uobicajeno vec stoljecima - bosanski", kaže profesor Senahid Halilovic, autor prvog pravopisa bosanskog jezika i borac za njegovu afirmaciju

Razgovarao: Šemsudin Bilinovic

Bošnjaci su, nedavno nametnutim ustavnim amandmanima, doživjeli još jedan udar na nacionalni identitet, još jedno poniženje koje su im priredili politicari iz RS-a uz blagoslov OHR-a i asistenciju SDP-a i Stranke za BiH. Pored drugih nepravednih rješenja, ono o nazivu jezika je najindikativnije za stanje svijesti srpskih politicara u RS-u. Negiranje prava jednog naroda da svoj jezik imenuje onako kako on hoce, misli i osjeca da treba, ravno je negiranju naroda kao takvog. To je, uostalom, stogodišnji kontinuitet srpske politike prema Bosni.

U toku javne i skupštinske rasprave koja je vodena u RS-u pred usvajanje ustavnih amandmana, bilo je jasno da su srpski politicari jednoglasni kad je u pitanju naziv bosanski jezik kao službeni jezik kojim govore Bošnjaci. Doduše, od njih to i nije iznenadujuce. Katastrofalan je stav OHR-a i Petritscha, a neshvatljivo je da su potpis na diskriminirajucu odredbu o nazivu službenih jezika u RS-u (definicija je da je to "jezik kojim govore Bošnjaci") stavili i predstavnici SDP-a i Stranke za BiH.

Sjecamo se predizbornog slogana Stranke za BiH na džambo-plakatu: ispružen palac njenog lidera i natpis: "BiH bez entiteta". Pred sljedece izbore bi Stranka za BiH mogla napraviti ovakav plakat - ispružen jedan drugi prst njenog lidera i natpis: "BiH i Bošnjaci bez bosanskog jezika".

Diskriminirajuce rješenje jezickog pitanja u Ustavu RS-a

Diskriminirajucu odluku o jeziku u nametnutim amandmanima za naš list komentira prof. dr. Senahid Halilovic, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, autor prvog pravopisa bosanskog jezika, naucnik koji je dobar dio života posvetio proucavanju, normiranju i afirmaciji bosanskog jezika te jedan od stratega Povelje o bosanskom jeziku

Profesore Halilovicu, kako Vi, kao autor prvog pravopisa bosanskog jezika, doživljavate i komentirate odluku o nazivu jezika u službenoj upotrebi u RS-u?

Halilovic: U Federaciji BiH je jasno stanje. U zvanicnoj upotrebi su bosanski, hrvatski i srpski. Takvo rješenje, nažalost, nije u RS-u. Na zahtjev oba Doma Parlamenta Federacije, i kao Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik izjasnili smo se o tom rješenju i rekli smo u zvanicnom tumacenju da rješenje u RS-u nije zadovoljavajuce i da otvara mogucnost zloupotrebe i proizvoljnog tumacenja. Naime, svuda u svijetu ustavi se bave reguliranjem upotrebe zvanicnog jezika. U Ustavu RS-a nije poimenicno navedeno da su u upotrebi tri zvanicna jezika naroda BiH, nego se išlo na vrlo neuobicajenu formulaciju koja ostavlja prostor za manipuliranje. Naprimjer, nema dvojbe kako ce se citati jezik srpskog naroda - to je, u svakom slucaju, srpski. Isto tako, i za hrvatski. Ali, jezik bošnjackog naroda Bošnjaci citaju kao bosanski, a Srbima je ostavljena mogucnost da to citaju kao bošnjacki jezik. Radi se o perfidnoj politickoj smicalici. Ocigledno je da nije bilo dovoljno volje kod onih koji su nametali takva rješenja da nametnu istovjetna rješenja. Dakle, ta formulacija ne udovoljava kriterije jer nisu nabrojani jezici nego narodi. Na takvo rješenje gledamo kao na prolazno stanje stvari, na nešto što nece biti duga vijeka i da ce biti pomaka u tom smislu.

Kad su pocetkom 20. stoljeca bošnjacki politicari u Bosanskom saboru bili nemocni da pitanje jezicke politike u Austro-Ugarskoj monarhiji riješe odgovarajuce, kako to da su sada svoj potpis na diskriminirajucu odluku stavili i neki politicari iz bošnjackog naroda koji se "zaklinju" Bosnom? Kako to tumacite?

Halilovic: U više navrata smo se osvjedocili da politicari nisu imali snage, sposobnosti ni volje da se uhvate u koštac sa izazovima vremena. Takvo što se dogada i danas i mi smo svjedoci beskrajnog niza ustupaka koji idu za tim da se stolica ne mijenja. Prihvatanje ovakvog rješenja ostavlja prostora za majorizaciju i diskriminaciju bošnjackog korpusa u RS-u. Nažalost, imamo spremnost najodgovornijih, koji su dobili mandat da zastupaju interese ovoga naroda, da idu tako daleko u tim ustupcima da ugrožavaju ono što treba biti u prvom planu: ostvarivanje ravnopravnosti i ravnomjerne upotrebe zvanicnih jezika u BiH.

Ako je pitanje nominacije jezika fundamentalno politicko pitanje, obicno vezano za nacionalni identitet, može li se to što politicari iz srpskog naroda osporavaju i negiraju naš jezik kao bosanski tumaciti i kao kontinuitet politike 1992.-1995. godine?

Halilovic: Nema dvojbe o tome da se perfidnijim mirnodopskim sredstvima nastoji ostvariti ono što nije ostvareno u sklopu zacrtanih ciljeva velike Srbije i koncepta uništenja bošnjackog etnosa. To se nastoji na sve moguce nacine dovršiti. Otuda i takav odnos prema pravu na povratak, a, evo, sada i jezik. Na svakom planu vidimo opstrukcije koje su, ocigledno, produžena ruka djelovanja sila agresije na BiH.

Srpski politicari kao svoj argument uzimaju da se jezik Bošnjaka treba zvati bošnjackim. Sa naucne tacke, kakva je, zapravo, razlika izmedu naziva bošnjacki i bosanski?

Halilovic: Problem i jest u tome što oni nešto dozvoljavaju ili ne dozvoljavaju. Nezamisliv je vec i sam cin pristajanja da nam neko nešto dopušta ili ne u vezi sa nacionalnom etikecijom itd. To govori o otužnom stanju stvari i okruženju u kojem živimo. Nema tu niko ništa dopuštati jednom nacionalnom korpusu. Niko Srbima ne zabranjuje da oni svoj jezik zovu ovako ili onako, sukladno imenu teritorije na kojoj žive ili svoga nacionalnog imena ili necega drugog. Pitanje imenovanja nacionalnog jezika jest pitanje tog nacionalnog korpusa i ne treba se osvrtati ni lijevo ni desno i ne treba ocekivati ni odobravanje ni osporavanje sa strane. U nas je, nažalost, stanje takvo da osporavatelji imaju prevagu u odlucivanju i da mogu izbjeci imenovanje jezika u samom Ustavu u jednom dijelu BiH. Na to gledam kao na prolazne bolesti. Dakle, nema potrebe za elaboriranjem ovog ili onog naziva. Cinjenica da se naš nacionalni korpus u apsolutnom procentu opredijelio za bosanski jezik jest od prvorazrednog znacaja za sociolingvistiku. Bošnjaci su ostali vjerni višestoljetnom nazivu svog jezika, oni ga nisu htjeli preimenovati pod pritiskom sa strane i uzeli su za svoj jezik ime bosanski, kojim su ranije i bosanski pravoslavci i katolici imenovali svoj jezik i koji su, nažalost, napustili još u 19. stoljecu, a mi koji smo mu ostali vjerni nemamo se za takav bosnoljubivi cin nikome pravdati, nemamo šta elaborirati, ništa dokazivati. Prosto, trebamo slijediti imenovanje jezika onako kako je u Bosni uobicajeno, prema imenu zemlje, vec stoljecima - bosanski. Drugi neka zovu svoj jezik kako oni hoce. Dakle, bosanski ili bošnjacki jezik - to je pitanje Bošnjaka kako ce ga oni imenovati. Prevladujuci broj Bošnjaka zove svoj jezik bosanskim i tu više nema dvojbe.

Slovenci, naprimjer, svoj jezik zovu slovenskim, ali ga Srbi i dalje uporno nazivaju slovenackim.

Ostali narodi respektiraju volju Slovenaca i zovu njihov jezik slovenskim. Tako cemo i mi i ostali evropski narodi koji uvažavaju naš izbor zvati naš jezik bosanskim.

Srbi ce ga zvati bošnjackim sve dok im bude stalo do Karadžicevih i Miloševicevih koncepata, jer tako su zakljucili u Odboru za standardizaciju srpskog jezika Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Medutim, to su sve politicke odluke, imenovanje jezika je kao i imenovanje djeteta, što znaci da je to stvar onoga cije je to. Drugi se mogu složiti s tim ili ne, ali to ne treba uzimati u obzir.